Odlazak u penziju na naš način

by | Sep 9, 2019 | POSAO & NOVAC

Početkom 2018 su mi telo i um nekako došapnuli da bih mogla da porazmislim o odlasku u penziju. Nije baš da sam morala, imala sam oba uslova ispunjena, ali i mogućnost još godinu-dve da nastavim sa radom. Te znake i najave sam ozbiljno shvatila. U penziji treba uživati, a ne potrošiti je na lekove, lečenja i banje, ako u njih ne želiš, nego moraš. Odluka je pala, 2018 je moja poslednja radna godina.

Iskreno sam bila ponosna na sebe i svoju trezvenu odluku. Kako pripadam osobama koje žele da znaju na čemu su, odem onako usput do nadležne institucije za penzionisanje, tek da proverim kako stvari stoje i da zapitam koja od mnogobrojnih službi u tako velikoj zgradi je nadležna i može da mi izračuna kolika će mi penzija biti. Da se na vreme priviknem.

Informiši se detaljno, ako ti uspe

Ne znam kako mi zapade sreća ili slučaj da zatražim informaciju kod dotičnog gospodina negde vrlo blizu mog godišta. Vrlo ljubazno mi je rekao da ispunjavam uslove, da mogu sama da odlučim kada ću u penziju. Kada je čuo pitanje ko i kada može da mi napravi recimo nešto što bi se zvalo „okvirni obračun buduće penzije“, nisam znala kako da to formulišem drugačije, toliko se smehotresno zasmejao kao deda-Mraz u decembu – hohohoho. Uplašila sam se koliko mu se stomak tresao da mu ne pukne recimo abdominalna aneurizma ili nešto slično.

Prvo sam pomislila da je pitanje loše sročeno, pa sam probala da pojasnim, pozvala se na neke evropske zemlje, slučajno sam znala, koje svoje zaposlene na početku svake godine pismeno obaveštavaju kolika bi bila njhova eventualna penzija u tom trenutku na osnovu onoga što mi zovemo „minuli rad“ pa ma kako taj rad kratak ili dug bio. To izazava još gromoglasniji smeh kao i objašnjenje da to niko ne može da izračuna pre nego što predam zahtev za penzionisanje zvanično.Tek se onda pozabave time, odnosno nadležni referenti. Ja kažem, a šta ako mi to ne odgovara, pa bih još produžila da radim. Odgovor ne dobih samo čudjenje kakva ja to sve pitanja postavljam.
Onda sam pitala kako se zapravo izračunava penzija. Pa postoji odredjena formula, izračunaju se koeficijenti za svaku godinu, reče mi. Ja nisam bila baš neki veliki matematičar, ali znam kada primeniš pravu formulu dobiješ i pravi rezultat što sam mu i rekla. Tačno, gospodjo draga, ali prvo zahtev – zahtev za penzionisanje, pa onda formula.

Ne mogu reći da nije bio ljubazan objašnjavajući mi nadugačko i naširoko zašto tu informaciju nije moguće dobiti na način kako ja to zamišljam, pri tom smo ćaskajući lepo zabavili i okolne slušaoce.

Više meseci nisam imala želje ni da razmišljam, a ni da ponovo pokušavam da nešto saznam. Činilo mi se da sam se ipak malo iznervirala, pa bolje da se sačuvam zdravlje.

Photo By Ryan McGuire

Proveri svoj dosije, sa razumevanjem

Jednom drugom prilikom, već se jesen približavala, posavetovaše me u firmi da proverim u penzionom fondu u takozvanom listingu, da li su mi uredno unete sve godine radnog staža, stalno pominjući neki obrazac M4. Da ako je potrebno nešto dopuniti, to uradim blagovremeno, da sve bude spremno. To mi se učinilo kao sasvim opravdana aktivnost.

Odem u čuvenu Nemanjinu, ljubazni gospodin na samom ulazu u salu za stranke stojeći pored nekog monitora sa mnogo ispisanih redova teksta upita šta mi treba. Kada sam u sto reči pokušala da objasnim šta želim, sedeći na visokoj kao barskoj stolici, odštampa mi neki listić sa brojem i uputi na dotični šalter.

Tamo opet ljubazni mladi ljudi, legitimisaše me i odšatmpaše traženi listing. Onda su me posavetovali da ipak za svaki slučaj odem do šaltera gde je pravni savetnik da stručno proveri, kako nebih ja sama nešto previdela. Kada sam videla kako lisitng izgleda od srca sam se zahvalila na korisnom savetu i pomislih da bi mi možda više od jednog pravnika trebalo da ga razumem i odoh do drugog šaltera.

U sali se već nakupilo podosta stranaka, šaltera mnogo, žagor sve glasniji. Pravnik mi jednoličnim, prilično muklim glasom objašnjava, ja zadubljena da što bolje čujem i razumem, procenjujem da me i sluh izdaje i da je super što sam odlučila da idem u penziju. Morala sam više puta uz izvinjenje da kaže ono upitno molim? I na kraju sam sve nekako pokapirala.

Pošto mi je objašnjeno da se prvo izdaje u roku od 2 meseca privremeno rešenje za penziju, koje se kasnije, valjda kad primene sve one formule koje ne žele da otkriju laicima, dobija i konačno rešenje i to je onda to. Zvanično penzioner. U trenutku se setih svoje drugarice koja je na to privremeno rešenje koliko pre 2 godine čekala čitavih očajnih sedam meseci, pa sam tu informaciju podelila sa njim pitajući šta onda. Pa molim Vas gospodjo, više glas nije bio ni jednoličan ni mukli, pa zašto ste tako negativni i pesimista? Kako možete unapred da pretpostavite tako nešto, a da niste ni ušli u proceduru. Tu se ja zbunim, mada mi to nije baš karakterna osobina, izvinem se i nestanem sa njegovog šaltera, opet u želji da ni ulicom Nemanjinom ne prodjem izvesno vreme, a kamoli da u zgradu ulazim.

Strpljenje, strpljenje – ne gubi živce

Nisam odustala od svog prvobitnog plana, ja sam jedna osoba od reči, pogotovu datih samoj sebi. Na samom početku nove godine predadoh zahtev za penziju. Ne bih se mogla žaliti na ljubaznost ili nervozu, ne to ne. Kada god sam u narednih sedam meseci uspela da dodjem do referenta koji je vodio moj predmet, nakon čestih odmora, bolovanja i drugih vrsta izostanka sa posla, bila je veoma ljubazna.

Objašnjavala mi šta je sledeće što se čeka, što ja nisam baš razumevala, zašto se čeka ako je sve umreženo i povezano kako kažu. Pa i ne moram baš sve da znam, ali ono što znam, trajalo je sedam meseci da stigne obećano privremeno rešenje o penzionisanju. Prva faza je završena. Još samo da se naviknem.

Naslovna fotografija: Photo by Jay Clark

error: Content is protected !!